Tražimo Istinu

Tražimo istinu

Tražimo istinu je sustav osobnog razvoja nastao na osnovu istoimenih emisija koje se emitiraju na Hrvatskom katoličkom radiju od 1999. godine. Autori, Vesna Gračner, prof. psihologije i dr. Mirko Mataušić, teolog i komunikolog, počevši od jeseni 2002. godine održavaju seminare u Splitu, Rijeci, Osijeku, Čakovcu i Zagrebu, osnivaju se terapijske skupine, a 2006.god. osniva se i istoimena Udruga.

Ovaj pristup osobnog razvoja temelji se na suradnji teologije i psihologije tako da se povezuju kršćanske vjerske spoznaje s psihologijom. Psihologija govori o procesima u ljudskoj svijesti (KAKO), a duhovni teološki pristup im daje smisao (ZAŠTO). Bez smisla nije moguće prihvatiti procese koji vode u razvoj osobnosti. Mnogo je lakše proživjeti bol koja ima smisao.

Proživljavanje boli, bolnih osjećaja kao što su strah, mržnja, bijes, odbačenost i drugi osjećaji, vodi do osvještavanja negativnih uvjerenja, a time i do transformacije negativnog dijela osobnosti u pozitivni, pa se sve više usklađujemo s Božjim zakonima po kojima se odvija život i sve što postoji. Psihologija nastoji pomoći čovjeku da riješi svoje probleme otkrivajući mu strukturu njegove osobnosti, posebno onaj negativni dio.

Tako mu pomaže spoznati koja to njegova pogrešna uvjerenja i negativni osjećaji iz djetinjstva stvaraju vanjske probleme i onemogućuju mu radostan i sretan život. Psiholog pomaže osobi da pronađe u svojoj svijesti ta negativna uvjerenja i osjećaje, te ih razriješi, odnosno od života napravi terapiju.

Teologija će na to ukazati kao na odstupanje od Božjih zakona, jer je istina da su Božji zakoni usmjereni na čovjekovo dobro i da je svijet dobro mjesto za čovjeka. Ujedno će ga uputiti kako osmisliti svoju vjersku praksu, molitvu i sakramentalni život. Tako će psiholog i teolog zajedno pomoći osobi potražiti uzroke svojih životnih nevolja, a ne trošiti snagu na ublažavanje posljedica, tj. na žaljenje sebe zbog loših vidova svoga života i nastojanje da promijeni ono što ne može promijeniti, a to su drugi i vanjske okolnosti. Treba se, naprotiv, usmjeriti na prepoznavanje uzroka tih nevolja u sebi, na njihovo rješavanje i time, trajno se usklađujući s Božjim zakonima i Božjom voljom, imati sve puniji život.

Možemo, dakle, reći da vjera i teologija govore o uzrocima i ciljevima ljudske egzistencije, o razlozima zbog kojih se neke stvari događaju, kao i o smislu toga događanja. Psihologija opisuje procese koji se odvijaju u ljudskoj svijesti, od početka do kraja ljudskoga života, u vrijeme nastanka, razvoja i u odraslom dobu i pokazuje kako proći kroz te procese. Psihologija će pak reći – pojednostavnjeno – da je trpljenje posljedica traumi iz djetinjstva ili nedostatka savršene ljubavi u djetinjstvu, te pogrešnog rješavanje čežnje za ljubavlju u odraslom dobu. Posljedice toga žive u čovjekovoj podsvijesti, upravljaju njegovom životom i izazivaju različite neprilike. Slično kao virusni program u računalu. I jedan i drugi pristup složit će se u tome da je potrebno osvijestiti uzroke tih nevolja, svjesno ih proživjeti i tako doživjeti pročišćenje i oslobođenje.

Međusobna pomoć i suradnja psihologije i teologije pokazuje da je svaki ljudski psihološki problem u osnovi kršenje životnih zakona. Tako npr. kad je riječ o trpljenju u čovjekovu životu, kršćanska teologija će reći da je ono posljedica istočnoga i osobnih grijeha ljudi, tj. izravnog ili neizravnog kršenja Božjih zakona, odnosno raskoraka u odnosu na njih.

S teološkog stajališta važno je prihvatiti Božje oproštenje i oprostiti svojim bližnjima.